Prvi dio serije „eVisitor, turistička pristojba i obveza prijave”. Osnove za vlasnike koji nekretninu koriste sami.
Većina stranih vlasnika nekretnine na Jadranu polazi od jednostavne pretpostavke: eVisitor i turistička pristojba problem su iznajmljivača. Ako kuću koristite samo vi, povremeno pozovete prijatelje i nikad ne uzmete ni eura najamnine, ništa se od toga na vas ne odnosi.
Ta je pretpostavka pogrešna, i najčešći je razlog zbog kojeg vlasnici godinama poslije na stolu nađu naknadni obračun ili prekršajni nalog.
Hrvatski zakon o turističkoj pristojbi (u svakodnevnom govoru još uvijek „boravišna pristojba”) na popisu obveznika navodi vlasnika kuće, stana ili apartmana za odmor koji nije pružatelj usluge smještaja u smislu zakona, i to za sebe i za svaku osobu koja u toj nekretnini noći.
Jednostavno rečeno, obveza ne nastaje iznajmljivanjem. Nastaje time što netko ondje spava.
Dvije obveze koje se ne smiju pomiješati
Najčešća je pogreška obvezu prijave i obvezu plaćanja smatrati istom stvari. Nisu ista, i ne sežu jednako daleko.
Prva obveza: prijava u eVisitor
Vlasnik kuće ili stana za odmor mora svaku osobu koja u nekretnini noći prijaviti u sustav eVisitor u roku od 24 sata od dolaska, a njezin boravak odjaviti posljednjeg dana.
Ta obveza vrijedi tijekom cijele godine. Vrijedi u veljači jednako kao u kolovozu. Vrijedi za vas, za vašeg bračnog druga, za vašu odraslu djecu, za vašeg brata i za kolegu koji kod vas provede produženi vikend.
Jedina praktična iznimka odnosi se na vlasnike koji i sami imaju prebivalište u toj općini. Oni prijavljuju sve osim užih članova obitelji. Za vlasnika koji živi u Münchenu, Manchesteru ili Amsterdamu ta je iznimka nevažna.
Druga obveza: plaćanje turističke pristojbe
Ovdje postaje zanimljivije. Za osobe koje noće u kući, apartmanu ili stanu za odmor obveza plaćanja nastaje samo ako boravak u općini izvan njihova prebivališta pada između 15. lipnja i 15. rujna.
To je pravilo koje vlasnike u cijelom sustavu najviše iznenadi: dvotjedni boravak u svibnju ne stvara nikakvu turističku pristojbu ondje gdje se ona obračunava po noćenju. Prijaviti ga ipak treba.
Tko pomiješa te dvije razine, obično napravi jednu od dvije pogreške. Ili izvan ljetnih mjeseci ne prijavljuje ništa, jer nema što platiti. Ili plaća cijele godine, jer ne zna da to razdoblje postoji.
Tko se ubraja u „uže članove obitelji”?
To pitanje odlučuje i o popustu i o količini papirologije, a hrvatska je definicija znatno šira nego što vlasnici očekuju.
U uže članove obitelji ubrajaju se, među ostalima, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, srodnici po krvi u ravnoj liniji i njihovi bračni drugovi, braća i sestre i njihovi bračni drugovi, posvojitelji i posvojenici zajedno s njihovom djecom i bračnim drugovima, kao i pastorčad, maćeha i očuh.
Vaša sestra i šogor dakle su obuhvaćeni. Vaši roditelji također. Stari prijatelj iz sportskog kluba nije. Za potrebe turističke pristojbe on je običan gost po punoj stopi.
Vlasnik i njegovi uži članovi obitelji plaćaju turističku pristojbu umanjenu za 70 posto. I, što je za čitatelje ovog članka presudno, to umanjenje izričito ne vrijedi samo za hrvatske državljane, nego i za državljane ostalih država EGP-a i Švicarske.
Tko ne plaća ništa
Turističke pristojbe oslobođeni su, među ostalima, djeca do 12 godina te osobe s invaliditetom od 70 posto i više zajedno s jednim pratiteljem. Mladi od 12 do 18 godina plaćaju pola iznosa.
Ovdje oprez. Oslobođenje od plaćanja nije oslobođenje od prijave. Vaše osmogodišnje dijete ne plaća turističku pristojbu, ali u eVisitor ipak mora biti upisano.
Godišnji paušal ili obračun po noćenju?
Zakon vlasniku daje izbor: umjesto plaćanja po noćenju, turističku pristojbu za sebe i uže članove obitelji može platiti kao godišnji paušalni iznos.
Visinu tog paušala ne određuje država nego županijska skupština, za svaku općinu i grad na svom području, nakon savjetovanja s lokalnim turističkim zajednicama, i to do 31. siječnja tekuće godine za sljedeću. Raspon je znatan: od zakonskog minimuma u jednoznamenkastim iznosima u eurima po osobi do otprilike 33 eura za prvog i drugog člana obitelji u županijama s velikom turističkom potražnjom, uz niži iznos za svakog sljedećeg člana.
Račun koji gotovo nitko ne napravi
Budući da vlasnik pri obračunu po noćenju dobiva umanjenje od 70 posto i uopće plaća samo između 15. lipnja i 15. rujna, paušal je financijski često lošija opcija.
Primjer za orijentaciju: ako je iznos po osobi i noćenju u sezoni otprilike jedan euro, vlasnik nakon umanjenja od 70 posto plaća oko 30 centi po noćenju. Uz godišnji paušal od 33 eura morali biste u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna provesti više od stotinu noćenja da bi se paušal isplatio, a to razdoblje ima samo 93 noći. Računski se ne može isplatiti. Ako paušal iznosi 8 eura, račun se prelama u njegovu korist nakon otprilike 25 noćenja.
Prava prednost paušala ipak nije novac. Prednost je administracija. Tko za sebe i uže članove obitelji plaća godišnji paušal, prijavljuje se i odjavljuje kod turističke zajednice samo jednom, i to pri plaćanju. Tko plaća po noćenju, mora reagirati u roku od 24 sata od svakog pojedinog dolaska.
Za vlasnika koji dolazi pet ili šest puta godišnje na nekoliko dana, to je pet ili šest zadataka s rokom godišnje, a svaki je prilika da se nešto zaboravi. Naspram nekoliko eura dodatnog troška to je često dobra zamjena.
Ostaju dvije granice: paušal pokriva samo vas i uže članove obitelji. Svakog prijatelja, kolegu ili susjeda koji prenoći i dalje treba prijaviti pojedinačno i, unutar ljetnog razdoblja, obračunati po punoj stopi.
Rokovi koji su važni
- Prijava osoba koje noće u eVisitor: u roku od 24 sata od dolaska
- Odjava: posljednjeg dana boravka
- Plaćanje pri obračunu po noćenju: posljednjeg dana boravka
- Plaćanje godišnjeg paušala: najkasnije do 15. srpnja tekuće godine
Što se događa ako to ne napravite
Obračun, naplatu i uplatu turističke pristojbe, kao i prijavu i odjavu turista, nadzire turistička inspekcija Državnog inspektorata. Ako vlasnik ne plati na vrijeme, nadležni inspektor rješenjem naređuje plaćanje.
Za privatne vlasnike nekretnine za odmor rasponi kazni u zakonu razmjerno su umjereni. Objavljeni pročišćeni tekst još ih navodi u kunama; preračunato, za prvi prekršaj kreću se u nižem troznamenkastom iznosu u eurima, a za ponovljene znatno više. Inspektor može kaznu izreći i na licu mjesta.
Pravi rizik leži drugdje. Prvo, obveza plaćanja neuplaćene turističke pristojbe zastarijeva tek pet godina nakon što je dospjela. Naknadni obračun stoga može obuhvatiti znatno razdoblje. Drugo, blagi raspon opisan gore vrijedi samo za vlasnika koji ne iznajmljuje. Tko nekretninu stvarno iznajmljuje bez potrebnog rješenja, nalazi se u sasvim drugom rasponu sankcija. Više o tome u trećem dijelu ove serije.
Što biste doista trebali napraviti
Provjerite je li vaša nekretnina u sustavu ispravno evidentirana. U praksi je to glavni izvor pogrešaka. Ako turistička zajednica vašu kuću vodi kao nekretninu lokalnog stanovnika, a ne kao nekretninu za odmor, eVisitor vam nudi pogrešne kategorije gostiju i svaka prijava postaje nagađanje. Ispravak radi lokalna turistička zajednica.
Pribavite pristupne podatke. Dobivate ih od turističke zajednice nadležne za vašu općinu. Bez pristupa obvezu jednostavno ne možete ispuniti.
Između paušala i obračuna po noćenju odlučite svjesno, i to prije 15. srpnja, a ne poslije.
Ako dosad niste ništa prijavljivali: pragmatičan put vodi preko lokalne turističke zajednice. Ondje se može otvoriti pristup i stanje dovesti u red. Razgovor prije inspekcije prema našem je iskustvu znatno ugodniji od razgovora poslije nje.
Zašto je to na daljinu teško
Rok od 24 sata srž je problema. Počinje dolaskom, dakle upravo onda kad ste zauzeti prtljagom, škurama i stanjem kuće nakon dugog puta. I vrijedi jednako kad ne dolazite vi nego vaša sestra sa svojom obitelji, dok ste vi kod kuće.
Upravo tu mi uskačemo. Prijavu i odjavu u eVisitoru obavljamo na vrijeme, vašu nekretninu i njezine matične podatke kod turističke zajednice držimo ispravnima, pazimo na rok 15. srpnja i podmirujemo turističku pristojbu. Naplaćujemo rad, a ne postotak vaših prihoda. Tko ne iznajmljuje, prihoda od toga ionako nema.
Ovaj članak daje praktičan pregled stanja prema hrvatskom Zakonu o turističkoj pristojbi (NN 52/19, 32/20, 42/20). Nije pravni ni porezni savjet. Konkretne iznose svake godine određuje svaka županija i razlikuju se od općine do općine. Mjerodavna je uvijek važeća odluka vaše županije i informacija vaše lokalne turističke zajednice. Za pravna i porezna pitanja upoznat ćemo vas s neovisnim stručnjacima.